Želim ti uvijek iznova proljeće. Ne samo veliko proljeće koje jednom u godini ispunja prirodu novim životom, nego mnoge neočekivane svijetle trenutke, koje mogu za tebe postati kao proljeće. Odjednom ti usred dana sine nova misao i ti već vidiš život u jednom novom svjetlu. Nešto ti daje procvasti i pokazuje ti kako se u tebi kriju mnoge /još/ neotkrivene mogućnosti i čekaju na to da se razviju. Želim ti snagu da možeš uvijek iznova započeti iznova, makar tvoja razočaranja bila velika i makar vjerovao da je sve propalo. Ali svaki pravi početak je neznatan i malen, samo tako se život može nanovo razviti. Sve novo započinje ne negdje vani, nego dolazi iznutra i hoće na svjetlo. Kad nešto potiče ne samo tvoje misli nego pokrene i tvoje srce, onda je to za tebe početak. Proljeće je ondje, gdje ti nježnost i poezija daje snagu i ti osjećaš da ništa važnoga ne može nastati silom. Prava se snaga pokazuje tek kad iz krhkih i ranjivih početaka ponovno nastane nešto živo. I tihi su tonovi dio proljetnoga koncerta. Ti odjednom vidiš život kao prvi put. Sve što živi jedno je čudo, ništa na svijetu nije razumljivo po sebi. Ako uvijek iznova imaš hrabrosti diviti se, upoznat ćeš život u svim njegovim bojama i oblicima i bolje ćeš moći razvrstati /svrstati/ međutonove i nijanse. Ne daj da ti ponestane maštovitosti, jer tako ćeš uvijek iznova iznenađivati druge ljude i sebe. Ljudski život raste ne samo prema određenomu planu, za to je potrebna i ljubav. Jer samo ljubav te može obuzeti kao čitava čovjeka, preobraziti tvoju dušu, duh i tijelo. Tada upoznaješ ne samo neslućene osjećaje, nego mogu doći i divne misli. Svejedno koliko imaš godina, ti si odjednom mlad, u središtu stoji još jedino Danas, trenutno ništa ne znači ni ono što je prošlo ni ono što će doći. Osjetiš li koliko je dragocjen svaki trenutak, tvoje će radovanje životu postati dar i za druge. Rascvjetalo drveće naviješta i sadašnjost i budućnost. Proljeće može za tebe značiti da svoje darove shvaćaš i otkrivaš u jednom novom svjetlu, za što si sposoban. Ti svim svojim osjetilima možeš naći zadaću koja na tebe čeka i hoće te izazvati sve tvoje sposobnosti. Tko sam sebe bolje upozna, taj će moći uvijek iznova svim svojim mogućnostima reći ponovno Da životu. |
Otac, sin i magarac su putovali iz jedog sela u drugo. Dječak je hodao dok je otac jahao magarca. Otac je začuo jednog prolaznika kako govori: „Kakva sramota. Pogledajte ovog oca koji je natjerao sina da hoda.“ Ne želeći da bude kritikovan, otac i sin su zamjenili mjesta. Sin je jahao na magarcu a otac je hodao. Onda je začuo ženu kako komentariše: „Pogledajte ovog sina koji je natjerao oca da hoda.“ Otac i sin su obojica sjeli na magarca. Dok su išli putem, neko je rekao: „Pogledajte kako ovaj otac i sin iskorištavaju jadnu životinju.“Obojica su sišla i nastavili da hodaju pored magarca. Ljudi su rekli: „Pogledajte ove budale. Hodaju a mogu da jašu na magarcu.“ Kad su ušli u sledeće selo, dječak je hodao a otac je nosio magarca.
-Hvalisanje
- Drugi oblik ovisničkog ponašanja je uporedjivanje. Mi živimo u veoma takmičarskom svijetu gdje se uzdižu samo pobjednici. I zato mi mjerimo naš uspjeh prema uspjehu drugih ljudi. Nisam pametan kao Ivan, ne pjevam kao Ana, nisam sposoban kao Marija. Ili bolji sam od njega, pametnija od nje. I u tom svijetu uporedjivanja i takmičenja postoje dvije opcije. Jedan je da se cijelog života boriš da dodješ na vrh, da budeš bolji od drugih a druga je da budeš skrhan i depresivan zato što nemaš talenta, zato što ne možeš biti dobar kao drugi.
- Treći oblik ovisničkog ponašanja je pretvaranje. Naša briga šta drugi misle o nama neizbježno dovodi do pretvaranja i skrivanja istine. Prošle sedmice sam išao u Travniki jedan prijatelj me zamolio da mu donesem novce od jednog čovjeka iz Travnika. Kontaktirao sam čovjeka i dogovorio se da ga sljedećeg dana kad se budem vraćao u Sarajevo, nazovem da bi mi on donio novce na autobusku stanicu. Sljedećeg dana sam potpuno zaboravio da ga nazovem i sjetio sam se kad sam već bio u autobusu na putu za Sarajevo. Kad sam uzeo telefon i pokušao da ga nazovem vidio sam da je telefon isključen od straneo peratera .Pomislio sam „to je dobar izgovor. Reći ću da su mi baš tog dana isključili telefon i da se nisam mogao čuti sa čovjekom u Travniku.“ Zašto bih ja to rekao. Zato što je to moja želja da impresioniram ljude, da ne dopustim da pomisle da sam neodgovoran i zaboravan. I zato moram da prikrijem istinu. Na sreću Bog me je osvjedočio da treba da kažem istinu. I kad je moj prijatelj došao rekao sam da sam potpuno zaboravio. Nisam želio uopšte da spominjem isključen telefon. I znate kako sam se na kraju osjećao. Osjećao sam se fantastično. Zato što je fantastičan osjećaj kad ne moraš da impresioniraš ljude. Kad možeš da budeš ono što jesi, kad skineš sve maske i nije te briga šta drugi misle.
Prigodom proslave imendana, vrijedna domaćica pripremila je svečani ručak. Kako to na svečanim objedima ide, i stol je bio svečano postavljen, a svako jelo domaćin je ponosno uz osmijeh najavio. Prvo je na stol stavila predjelo. Slijedila je bogata juha, kuhano meso i povrće uz tri vrste domaćih umaka. Na red je došlo i glavno jelo uz četiri vrste salate i dobro staro vino. Kruna svega bile su dvije torte i tri vrste odličnih kolača. Slavlje i druženje uz ugodni razgovor i pjesmu odužilo se do ranih večernjih sati, a da nitko od prisutnih nije ni primijetio ili pomislio otići. Još se dva tjedna nakon toga prepričavalo kako je svima bilo lijepo i koje su pjesme zapjevali, a domaćica je unatoč trudu od nekoliko dana (kao i umoru od nekoliko dana) bila sretna do idućeg svečanog slavlja.
Dobili ste čast preuzeti ulogu crkvenog glazbenika ili voditelja liturgijskog pjevanja na župi. Postali ste zapravo domaćin ili domaćica za pripremu liturgijskog pjevanja prigodom proslave uskrsnuća Gospodinova (inače, slavimo svake nedjelje). Koje li časti!
Kao što domaćica pregledava namirnice, i Vi ste prvo pregledali ili popisali repertoar kojim raspolažete za pripremu svečanog slavlja. Kako je slavlje cijele liturgijske godine, svaku nedjelju, rasporedili ste sve što imate da ne bi kada uzmanjkalo, a ako nemate dovoljno, pokušat ćete dodati još koju pjesmu ili antifonu, ili ponuđeno domišljato uresiti, začiniti, na novi način oblikovati (naizmjenično pjevanje, instrumentali, više strofa). Napravit ćete plan liturgijske godine prema nedjeljama te samo skicirati (nikako ne uokviriti) mogućnosti koje možete staviti.
Za crkvene glazbenike vrijedi pravilo da određena slavlja počinju pripremati mnogo prije nego ostali (čitači, cvjećari, propovjednici…). Svi psalmi, popijevke, višeglasne skladbe koje će se pjevati za Veliki Tjedan počinju se uvježbavati u siječnju. Slijede nove uskrsne pjesme (nemojte pretjerivati - najviše dvije na godinu!), nove psalamske antifone za vrijeme kroz godinu, nove pučke popijevke koje s pukom uvježbavate u svibnju (kako bi ih u srpnju, kada Vi odete na more, bili spremni i samostalno zapjevati). Uživate i Vi i puk.
Možete li zamisliti spomenutu proslavu imendana bez radosnog druženja i pjesme? Sav trud domaćice bio bi kao iskušavanje novih proizvoda na traci. Jelo bi slijedilo jedno za drugim, bez predaha ili mjesta za koji trenutak tišine ili opažanja. Ljudima bi druženje postalo neugodno, samo bi pogledavali na sat i nakon zadnjeg jela pobjegli kući.
Nikada se ne bi smjelo dogoditi da euharistijsko slavlje zbog ograničavanja vremena počne imalo sličiti na instant slavlje gdje sve funkcionira. Sve ide jedno za drugim: zbor savršeno pjeva, čitači odlično čitaju, svećenik ima dobru propovijed, a ostali vjernici isključeni iz savršenog funkcioniranja gledaju na sat i čekaju kada će otići kući.
Crkveni glazbenik kao domaćin za pjevanje i glazbeno sudjelovanje cijele zajednice vjernika mora dobro paziti pri odabiru glazbenih sadržaja tijekom cijele liturgijske godine. Za pričest nisu potrebne tri pjesme. Dovoljna je jedna uz lijepe međuigre između strofa. Ostavite ponekad i koji trenutak tišine. Tišina često lijepo zvuči…
Svaki vjernik koji zapjeva bit će Vam na veliku radost jer ćete uz raspjevanu zajednicu vjernika i Vi htjeti ostati na slavlju od podneva do ranih večernjih sati.
