HVALOSPJEV LJUBAVI i prava ljubav

HVALOSPJEV LJUBAVI

Kad bih sve jezike ljudske govorio, i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveći. Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznaje, i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao - ništa sam! I kad bih razdao sav svoj imetak i kada bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao - ništa mi ne bi koristilo. Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi, ljubav nikad ne prestaje. Sada spoznajem djelomično, a sada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada ostaju vjera, nada i ljubav - to troje - ali najveća je među njima ljubav.

" target="_blank">

PRAVA LJUBAV

Svaki čovjek postavlja sebi pitanje: što je to prava ljubav? Naime, sreća svakog čovjeka ovisi o ljubavi, ljubav kakvu poznaje, traži, doživljava i provodi. Ne traži ljubav ondje gdje se ona ukazuje kao puka seksualnost, gdje nosi na sebi otiske prstiju nesavjesnih poslovnih ljudi. Oni su ljubav, taj dijamant bez premca, bacili u nužnik.
Prava ljubav očituje se u darivanju i predanju. Njena radost proizlazi iz međusobnog predavanja, iz raspolaganja svojim srcem za drugoga. Ona je nužno povezana s nježnošću, prijateljstvom i opraštanjem. Uvijek je u doličnom rastojanju prema moći, nasilju i posjedovanju, pa čak je u stanju zauzeti rastojanje prema sebi samoj. Prije dvije tisuće godina napisao je izvjesni Pavao - dobro poznat prije svega kršćanima - magnu kartu, odnosno hvalospjev ljubav, i koji je i danas jednako aktualan.
Želiš li znati koliko prave ljubavi posjeduješ, zamjeni riječ ljubav vlastitim imenom. I usporedi sebe s rečenicama iz hvalospjeva ljubavi:"Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadina se; nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo; ne raduje se nepravdi, a raduje se istini; sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.". Vjeruj mi, to je jedina ljubav s pokrićem. Ta ljubav ne može završiti slomom. 

Svi slavimo Gospodina

" target="_blank">

IZIĐIMO IZ TAME U SVJETLOST!

       SNAŽNO SVJEDOČANSTVO OBRAĆENJA,OSlOBOĐENJA,OZDRAVLJENJA!

U četvrtak, 28. lipnja nakon večernje Mise, u 18 sati u crkvi u Kiseljaku gostuje kolumbijac Marino Restrepo, nekadašnja hollywoodska zvijezda, koji je nakon dramatične otmice i zatočeništva, doživio mistična iskustva koja su preokrenula njegov život. Sada, kao Isusov apostol, poziva Katolike na zauzetiji vjernički život. Pozivamo Vas  na ovaj susret .

Svjedočanstva možete pročitati na ovom linku: http://www.svfilipneri.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=98%3Amarino-restrepo-svjedoanstvo-u-svfilipa&catid=41%3Anajnovije

Svečano podijeljen sakrament prve pričesti

Objavio fra mario 6 Lipanj, 2012 u Vijesti, Vijesti iz Župe |  1 komentar

4Share

Nakon jednogodišnje intenzivne priprave i dugotrajnih učenja molitvi i ostalih traženih stvari za pričest, u nedjelju, 03. lipnja 2012. godine, u našoj kiseljačkoj župnoj crkvi sv. Ilije proroka svoju prvu svetu pričest primilo je 75 prvopričesnika. Djeca su, u pratnji roditelja i ostahil članova obitelji, prepunila i osvojila crkvu svojom mladošću i dječjom spontanošću. Svi su bili obučeni u bijele haljine i izgledali su poput anđela, kako ih je nazvao župnik fra Vinko, koji ih je na početku sv. mise pozdravio, a misu je predvodio i prvi put pričestio ove mlade prvopričesnike fra Mario Jurić. Dan prije samog obreda pričesti mladi prvopričesnici i njihovi roditelji imali su se priliku ispovjediti i duševno pripremiti za ovaj zaista svečani i sveti trenutak. Iako su se djeca trebala prvi put  ispovjediti, činila su to na doista primjeren način. Izgleda da su usvojili vjeronauk koji su im tijekom crkvenog vjeronauka prenosili i predavali fra Vinko i fra Mario. Za vrijeme pričesti djecu su do oltara doveli  njihovi roditelji i na taj način pokazali da su odgovorni i brižni roditelji tj. bar bi trebali biti kako je u propovjedi rekao fra Mario i istaknuo da roditelji sve manje predaju važnost odgoja svoje djece,  posebno u duhovnom rastu, a prvopričesnicima je kazao da Isusa kojega će primiti prvi puta u svoje tijelo nikada ne izdaju u svome životu jer Isus samo može pobjediti svaki strah.

Po nauci Drugog Vatikanskog sabora euharistija je izvor i vrhunac našeg kršćanskog života. Vođeni ovim riječima možemo slobodno reći da je ova prva pričest doista veliki događaj i za male prvopričesnike i za našu župu, a i za crkvu općenito. Ipak ne treba zaboraviti reći da su kod nas ovakvi događaji poprimili slavljenički karakter, gdje se više veliča izvanjska proslava pojedinog vjerskog događaja, nego sama važnost prve pričesti ili nekih sličnih vjerskih obreda.

Više slika u foto galeriji: http://framakiseljak.com/galerija?album=all&gallery=38

Pozivamo Vas u šetnju sa Isusom u našem gradu!

I ove  godine  na blagdan Tijelova 07.lipnja, održat će se Tijelovska procesija u našem gradu  Kiseljaku. Procesija će započeti u 10.00 sati ispred srednje škole u Kiseljaku, a obišle bi se četiri postaje – oltari, koji su postavljeni po gradu. Postaje uređuju sami građani, a u procesiji uz vjernički puk ,za sudjelovanje u toj svečanoj povorci pozivamo  sve udruge u gradu kao i radnike u odorama svoga zanimanja i sve ljude, vjernike katolike. U procesiji će također sudjelovati  i ovogodišnji prvopričesnici  kao i naši Framaši  i članovi župnih Zborova naše župe. 

"Noseći Presveto u svečanoj povorci i blagoslivljajući njime ne samo one nazočne već cijeli svijet, kršćani se u isto vrijeme podsjećaju kako oni sami svojim životom moraju biti žive pokaznice i biti izvor blagoslova za svijet. Netko je zgodno rekao da svi ljudi stupaju u nekoj procesiji. Svi se svrstavaju iza nekoga i nekoga slijede, iako to možda nisu spremni ni priznati. Kršćani na Tijelovo ne idu u procesiji da bi nešto demonstrirali ili protiv nečega protestirali, već da pokažu da kao hodočasnici stupaju za Kristom prema konačnom cilju svog života. Zato je Tijelovo prava prilika da se svaki kršćanin ozbiljno zapita kako predstavlja Krista u svijetu.“

 

Čovječe, ne ljuti se!

Djeca, mladi kao i odrasli, svi se vole igrati. Malo tko ne želi sudjelovati u nekoj društvenoj igri. Ne znam koliko smo pri tome zapravo svjesni kako kroz igru otkrivamo karakterne osobine ne samo svojih suigrača nego i samih sebe. Kroz igru pokazujemo svoju strpljivost – nestrpljivost, simpatiju – antipatiju. Otkrivamo našu naklonost prema istini ili možda prema laži. Razotkrivamo svoju sklonost za poštivanje pravila ili za kršenje pravila. Mnogi se od nas jako naljute kada izgube. Bijes i ljutnja zavladaju njihovim srcem. Čini mi se kako nam upravo igra „Čovječe, ne ljuti se“ pruža istinsku priliku to otkriti.
Kada sam razmišljala o korizmi, svetom vremenu u kojem se nalazimo, u jednom trenutku nametnula mi se slika ove igre. Pritom mi se učinilo kako bi se ova igra zapravo mogla usporediti na neki način sa našim hodom kroz život, posebno sa hodom u ove korizmene dane.



„Čovječe, ne ljuti se“ je igra koju se nikada zapravo ne može igrati sam. To je društvena igra za najmanje dva igrača. Tako i u životu koji je igra (kako to pjeva Toše Proeski, a ja se slažem), ali ne igra bez granica (kako to opet pjeva Toše,, ali ovaj put se ne slažem) ne može se ići sam. Na tom hodu potrebni su nam drugi: roditelji, braća, sestre, prijatelji. Uključivanjem pojedinog čunjića uvjetuje KOCKA označena s točkama (do šest točka). Naše uključivanje u život „uvjetuje“ odluka ljubavi, odluka našeg Stvoritelja koji je u jednom trenutku glasno izgovorio: „Neka bude Rita! I bi Rita.“ Kada krenemo s igrom možemo ići naprijed, možemo jedno vrijeme stajati na mjestu, ali možemo se i vratiti unatrag. Ipak, cilj nam je doći do polja označenih našom bojom. Tako i u životu, po vlastitom izboru, možemo prigrliti život i radosno ga živjeti i hrabro kročiti naprijed ili možemo ispunjeni strahom stajati ukočeno na jednom mjestu. Vrijeme u kojem smo nekako najosjetljiviji je vrijeme odluka činiti nešto što nam baš i ne ide ili odreći se nečega što nam je posebno drago. Meni npr. kada želim postiti događa se kako sam upravo tada najviše gladna. Ili npr. kada se želim nečega odreći bar na neko vrijeme (kompjutera, interneta, mobitela, kave, slatkiša) upravo tada, po nekom čudu, to mi je najpotrebnije. I tada, ako ustrajem u odricanju (a teško mi bude), postajem tako razdražljiva i kao plodno tlo da iznikne sjeme ljutnje. I travčica ljutnje iznikne za svaku stvarčicu: nečiji povišeni ton ili krivi ton, na krivo mjesto ostavljene stvari, neka šala, nečija najobičnija priča ili možda pozdrav ili pak uskraćeni odgovor na pozdrav, nepravda neka učinjena mi po mojoj prosudbi… sve to izaziva ljutnju. Osjetim se tada kao čunjić koji sruše i vrate na početak baš kao i u igri „Čovječe, ne ljuti se“. Jednom sam pročitala podatak da s minutom svoje ljutnje potrošimo šezdeset sekundi svojega sretnog života. Kada bi zbrojiti mogli sve minute provedene u ljutnji zasigurno bismo došli do zastrašujućeg broja kojim samo sami sebi uskratili sekunde sretnog života. Nije moguće ne ljutiti se. Također i Isus se ljutio kako nam svjedoče Evanđelisti. I Franjo se zasigurno ljutio. Ipak, moguće je smanjiti intenzitet svoje ljutnje i količinu minuta te iste ljutnje. Sve do trenutka kada će biti svedena na minimum. Molimo stoga brata našega sv. Franju da nam udijeli milost biti blagi i da možemo nadvladavati svaku srdžbu i ljutnju koju nam život donosi. I da naravno da ne zaboravim: zaigrajte ponekad igru „Čovječe, ne ljuti se“!

Presveto Trojstvo

....................... Otac, Sin i Duh Sveti sjedinjeni u jedno, u jednoga Boga, ...................................... predstavljaju zajedništvo ............................. ....................................... ........................................................................ Milosrdno Trojstvo............................................................... ................................................................................................................................................................. Slušajući svetog Bernarda dok je zanosno propovijedao o Presvetom Trojstvu, pobožna je žena uzdahnula: "O kako bih sretna bila da znam tako o Trojstvu govoriti !" A on će njoj: "A kako bih tek sretan bio ja da Presveto Trojstvo znam ljubiti kao ti !!!" Bog je ljubav i stoga kao što se i tajna svake ljubavi proniče predajući joj se sve dublje tako samo ljubeći Boga moći ćemo spoznavati Ga. Tajna je to velika koju su samo mistici dotaknuli, a veliki umovi ne dosegnuli ... Najmudriji od svih ljudi, kralj Salamon je rekao o Njemu: ...................... "Nebesa nad nebesima ne mogu Te obuhvatiti“ ...................... ************************************************************************ ... I zato toga Velikoga, Tajanstvenoga, Stvoritelja, Otkupitelja, Posvetitelja, Smisla i Cilja, Izvora svega Dobra ... trebamo neprestano i uvijek nanovo tražiti, pred nama je kao izazov i kao poziv da Ga tražeći otkrivamo, da Mu time sve sličniji postajemo i u Njemu se ostvarujemo. A to je jedino moguće ljubeći jer On, Presveto Trojstvo po svojoj biti ljubi, živi od ljubavi i za ljubav... Tajna nam otkriva da nije samac, već je On zajedništvo koje živi od uzajamne ljubavi. U toj nakani stvara čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da mu može pokloniti svoju sreću, svoj Život, svoju Ljubav. I Njemu čovjek postaje sličan kada ostvaruje zajedništvo ljubavi sa Bogom i drugim ljudima. Važno je i prevažno izići iz sebe da se nađe smisao svoga života u drugome, da čovjek nađe svoju sreću u davanju drugome, u životu s drugim. U tom izlaženju koje je zbog prevelike sebičnosti naše naravi ranjene grijehom otežano, patnjom i bolom do pročišćenja prožeto, Bog je blještavi uzor. To je ljubav koja se odlučuje odreći sebe i žrtvovati za druge, ljubav koja je spremna na patnju, koja čisti od sebičnosti, koja prihvaća svoj križ i nosi kao što je Isus nosio svoj i umro na njemu – iz ljubavi prema Ocu i prema nama/meni. Bog Otac iz tolike Ljubavi daje ono najdraže, daje ljubljenoga Sina koji nas/me nadahnut Duhom ljubi do smrti na križu. ... ............................................... .................................Sveto Trojstvo - Masaccio, Santa Maria Novella, Firenca Kada ljubimo i kada smo ljubljeni postajemo potpuni. Napredovanjem u ljubavi ostvarujemo sliku Božju, hitimo prema Cilju, prema Njemu: „Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge." /Iv l5, 12-17/ Učenik koga je Isus posebno ljubio najdublje je shvatio ovu Kristovu zapovijed. Zato nam govori: "Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav. U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu. U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše. Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge. ... " /1 Iv 4,7-11 ss/ ************************************************************************ Trojačka ruža ili Božur cvjeta oko svetkovine Presvetoga Trojstava, simbol ljubavi i nježnosti ****************** Kad tražim Boga - ljubim Kad nalazim Boga - ljubim Kad se od Boga rađam - ljubim Otac daje Sina, jer ljubi. Kada ja dajem najdraže - ljubim Ljubav se uvijek daje i ne zaustavlja se, dok se posve ne preda - tako ulazi u tajanstveni život trojstvene Božje Ljubavi. ......................................................... * * * * * * * * * * * * Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja; ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

Kao košuta-03.06.2012

" target="_blank">

Hosana

" target="_blank">