4. korizmena nedjelja - 18.03.2012.

Prvo čitanje 2 Knjiga Ljetopisa 36, 14-16. 19-23

U one dane: Svi su svećenički glavari i narod gomilali nevjeru na nevjeru slijedeći gnusna djela krivobožačkih naroda, oskvrnjujući Dom Gospodnji, posvećen u Jeruzalemu. Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima, dok se nije podigla Gospodnja jarost na njegov narod te više nije bilo lijeka. Spalili su Božji Dom, oborili jeruzalemski zid i sve su njegove dragocjenosti uništili. One što izbjegoše maču odvede Nabukodonozor u Babilon u sužanjstvo. Postali su robovi njemu i njegovim sinovima, dokle nije nastalo perzijsko kraljevstvo. Da bi se ispunila riječ koju Gospodin reče na Jeremijina usta: "Dokle se zemlja ne oduži svojim subotama, počivat će za sve vrijeme u pustoši dok se ne ispuni sedamdeset godina." Ali prve godine perzijskoga kralja Kira, da bi se ispunila riječ Gospodnja objavljena na Jeremijina usta, podiže Gospodin duh perzijskoga kralja Kira te on oglasi po svemu svojem kraljevstvu usmeno i pismeno: "Ovako veli perzijski kralj Kir: 'Sva zemaljska kraljevstva dade mi Gospodin , Bog nebeski. On mi naloži da mu sagradim Dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je god među vama od svega njegova naroda, Bog njegov bio s njim, pa neka ide onamo!'"

Psalam 137, 1-2. 3. 4-5. 6.

Na obali rijeka babilonskih

sjeđasmo i plakasmo
spominjući se Siona;
o vrbe naokolo
harfe svoje bijasmo povješali.


I tada zarobljivači naši
zaiskaše od nas da pjevamo,
mučitelji naši zaiskaše da se veselimo:
"Pjevajte nam pjesmu sionsku!"


Kako da pjesmu Gospodnju pjevamo
u zemlji tuđinskoj!
Nek' se osuši desnica moja,
Jeruzaleme, ako tebe zaboravim!


Nek' mi se jezik za nepce prilijepi
ako spomen tvoj smetnem ja ikada,
ako ne stavim Jeruzalem
vrh svake radosti svoje!

Drugo čitanje Poslanica Efežanima 2, 4-10

Braćo! Bog, bogat milosrđem, zbog velike ljubavi kojom nas uzljubi, nas koji bijasmo mrtvi zbog prijestupa, oživi zajedno s Kristom - milošću ste spašeni! - te nas zajedno s njim uskrisi i posadi na nebesima u Kristu Isusu: da u dobrohotnosti prema nama u Kristu Isusu pokaže budućim vjekovima preobilno bogatstvo milosti svoje. Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi! Božji je to dar! Ne po djelima, da se ne bi tko hvastao. Njegovo smo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela, koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo.

Evanđelje Ivan 3, 14-21

U ono vrijeme: Reče Isus Nikodemu: Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji tako ima biti podignut Sin Čovječji da svaki koji vjeruje u njemu ima život vječni. Uistinu, Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega. A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da se ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena."

3. korizmena nedjelja - 11.03.2012.

Prvo čitanje Knjiga Izlaska 20, 1-17

U one dane: Bog proglasi ove riječi: "Ja sam Gospodin, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Gospodin, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze - na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi. Ne uzimaj uzalud imena Gospodina, Boga svoga, jer Gospodin ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo. Sjeti se da svetkuješ dan subotni. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Gospodinu, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata. Ta i Gospodin je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a sedmoga je dana počinuo. Stoga je Gospodin blagoslovio i posvetio dan subotni. Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti daje Gospodin, Bog tvoj. Ne ubij! Ne učini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što pripada bližnjemu tvome!"

Psalam 19, 8. 9. 10. 11

Savršen je Zakon Gospodnji,
dušu krijepi;
pouzdano je Svjedočanstvo Gospodnje,
neuka uči;


Prava je naredba Gospodnja
srce sladi;
čista je zapovijed Gospodnja
oči prosvjetljuje;


Neokaljan strah Gospodnji
ostaje svagda;
istiniti su sudovi Gospodnji,
svi jednako pravedni,


Dragocjeniji od zlata,
zlata čistoga,
slađi od meda,
meda samotoka.

Drugo čitanje 1 Poslanica Korinćanima 1, 22-25

Braćo! Židovi znake ištu i Grci mudrost traže, a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost, pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.

Evanđelje Ivan 2, 13-25

Blizu bijaše židovska Pasha. Stoga Isus uziđe u Jeruzalem. U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede. I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta, a prodavačima golubova reče: "Nosite to odavde i ne činite od kuće Oca mojega kuću trgovačku." Prisjetiše se njegovi učenici da je pisano: Izjeda me revnost za Dom tvoj. Nato se umiješaju Židovi i upitaju ga: "Koje nam znamenje možeš pokazati da to smiješ činiti?" Odgovori im Isus: "Razvalite ovaj hram i ja ću ga u tri dana podići." Rekoše mu nato Židovi: "Četrdeset i šest godina gradio se ovaj Hram, a ti da ćeš ga u tri dana podići?" No on je govorio o hramu svoga tijela. Pošto uskrsnu od mrtvih, prisjetiše se njegovi učenici da je to htio reći te povjerovaše Pismu i besjedi koju Isus reče. Dok je boravio u Jeruzalemu o blagdanu Pashe, mnogi povjerovaše u njegovo ime promatrajući znamenja koja je činio. No sam se Isus njima nije povjeravao jer ih je sve dobro poznavao i nije trebalo da mu tko daje svjedočanstvo o čovjeku: ta sam je dobro znao što je u čovjeku.

Molitva Sv.Iliji

KAO KOŠUTA

Ženo ,zašto plačeš?

Isusova majka, učenici, prijatelji, te oni 

poput Marije iz Magdale koje je duhovno  

ili 

tjelesno oživio, pitali su se na Golgoti: je li moguće da se oči koje su ih s 

neizmjernom toplinom gledale mogu zauvijek zatvoriti, da ruke koje su ih milovale 

mogu usahnuti, da srce koje ih je božanski ljubilo može zauvijek utihnuti, riječ 

Isusova koja ih je ozdravljala može zanijemiti? Može li zauvijek nestati netko tko

je od njih stvorio nekoga – sretne ljude? Može li zemlja rastočiti u njima ono što je 

nebo satkalo?

I ja se pitam zajedno s vama: može li zauvijek nestati netko po kome smo sazdani

, kao što je majka, prijatelj, brat, od kojih smo živjeli i za koje smo živjeli? Ima li 

tu 

ikakve logike? Ne buni li se u nama i oko nas sve protiv nestanka života? Može li

 išta utažiti moju žeđ za onima koje ljubim, a koje je zemlja prekrila? Može li išta 

nadoknaditi one po kojima jesam to što jesam, osim njihovog uskrsa?

Teško se mirimo s tim kad nam drage stvarčice, uspomene iz mozaika života 

nestaju s vremenom, teško možemo prihvatiti kad se rastajemo od divnih djetinjih i 

mladenačkih snova, i proljeća koja u nama žive, pa kako bismo se mogli pomiriti s 

nestankom sebe i svojih najljubljenijih! I ne treba se s time miriti! Nikada se

 

nemojmo pomiriti sa sumnjom u sebi da će nas nestati. Svaka kap dobrote koju 

smo kanuli u drugo biće i nesebično prosuli svim putovima kojima smo u životu 

hodili, makar tu dobrotu zemlja popila i pokrila, jednom će se pretvoriti u uskrsni 

slap života. Možda je sumnja i nevjera u Isusov i vlastiti uskrs veća što smo manje 

dobrote kanuli u ljude koji su poslani na naš životni put. Uskrs nam postaje bliži 

samo dobrotom!

Naše slikice

↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑	↓ ↑
↓ ↑

Želiš li podijeliti ovaj album s drugima? Pošalji svojim prijateljima ili obitelji ovu poveznicu:

https://www.facebook.com/media/set/?set=a.151595638187655.30423.100000116603952&type=3&l=d1ddd05674