(MNOGIMA ĆE SE UČINITI DA IMA PREVIŠE TEKSTA ALI MOLIM SVE KOJI IMAJU VREMENA DA PROČTAJU
Brate i sestro! Sveta misa je trnutak potpunog sjedinjenja Isusa sa nama
grešnim ljudima. Svoje Tijelo nam je dao za hranu, a Krv za piće kako bi bili
ucijepljeni u svako otajstvo vjere. Sveta misa je trenutak kad Svjetlo silazi na
zemlju i čovjeka podiglo iz njegove bijede.
Tekst koji ćete sada pročitati je svjedočanstvo. Čitajte ga vjerom, srcem,
pameću. Mir vama!
Svjedočanstvo stigmartizirane vidjelice Cataline ( Katje
Rivas) iz Bolivije
Sa Imprimaturom Mons. Jose Barahona, Biskupa San Vicente u El Salvadoru
2.ožujka 2004
U predivnoj katehezi, u kojoj su nas poučili Gospodin i
Djevica Marija i dalje nas pratili na duhovnom putu, najprije su nas poučili
kako treba moliti krunicu uvijek iz nutrine i svim srcem, i razmatrati, i
uživati svim srcem i radosno trenutke susreta s Bogom i našom Blagoslovljenom
Majkom. Zatim nam je pokazano kako se dobro i skrušeno treba ispovjediti. A
sada – u nastavku ove predivne kateheze oni nam pokazuju sve što trebamo znati o
svetom događanju Svetoj Misi, i kako doživjeti Misu srcem.
Ovo svjedočanstvo što ga iznosim želim da dođe do svih na
cijelom svijetu, na veću slavu Božju i na spasenje i svakog pojedinog, koji
svoje srce hoće otvoriti Gospodinu. Želim i moram ovo svjedočiti, da bi mnoge
Bogu posvećene duše iznova rasplamsale vatru ljubavi prema Kristu; oni, čije
ruke imaju veću moć donijeti Krista na Zemlju, da postane našom hranom; a drugi,
da ostave 'naviku' primati Ga samo površno, i da iznova divljenjem i čuđenjem
dožive dnevni susret s Ljubavlju. Ovo svjedočim da bi moja braća i sestre laici
po svem svijetu svaki put još dublje srcem doživjeli ovo najveće od svih čuda:
sudjelovanje u slavlju Svete Euharistije.
Bilo je to u predvečerje svetkovine Blagovijesti. Mi, članovi
molitvene skupine, otišli smo na svetu Ispovijed. Nekoliko žena iz molitvene
skupine propustile su te večeri otići na Ispovijed i htjedoše se stoga
ispovjediti slijedećeg dana prije Svete Mise.
Kad sam slijedećeg dana, na svetkovinu, malo zakasnila u
crkvu, nadbiskup i svećenici već su se uspinjali na oltar. U tom trenutku Maja
Božja progovori mi tako slatkim i nježnim glasom, koji čovjeka replavljuje
radošću.
''Danas je za tebe vrlo poučan dan i želim da budeš vrlo
pažljiva, jer čega si ti danas svjedok i sve što ćeš doživjeti ovoga dana,
morati ćeš omogućiti cijelom čovječanstvu sudjelovati u tome.''
Bila sa potpuno iznenađena, ne razumjevši što se dogodilo,
čvrsto sam odlučila biti pažljivom.
Prvo što sam zamijetila bio je Zbor najljepših glasova, koji
su tako pjevali kao daleko, a u trenutcima tako blizu i onda opet izdaleka, kao
da su, glazba i pjevanje, bili nošeni šumom vjetra.
Uvodni obredi
Gospodin nadbiskup započeo je žrtvu Svete Mise i kad je došao
do pokorničkog čina, reče Presveta Djevica:
''Moli sad GOSPODINA iz dubine svoga srca za
oproštenje svih tvojih promašaja. Moli Ga za oproštenje zato, jer si Ga
uvrijedila; jer tako ćeš biti dostojna imati povlasticu sudjelovati u Svetoj
Misi.''
Sigurno sam tad u djeliću sekunde pomislila: ''Ali ja sam u
stanju Božje Milosti, jer sinoć sam se tek ispovjedila.''
Nebeska Majka mi je odgovorila:
''I ti stvarno misliš, da od sinoć nisi uvrijedila
GOSPODINA? Dopusti, da te podsjetim na nekoliko događaja. Kad si danas
izišla iz kuće, da bi ovamo došla, približila ti se djevojka,
koja ti pomaže kod kuće da bi te nešto zamolila. A budući da već kasniš i bila
si u žurbi i stoga si bila napeta, nisi joj baš uljudno odgovorila. To je bila s
tvoje strane pogreška protiv kršćanske ljubavi prema bližnjemu. I sad još uvijek
hoćeš t vrditi da nisi BOGA povrijedila?
Na putu ovamo autobus ti je prepriječio put.
Gotovo te pogazio, a ti si tom jadnom vozaču, tom tvom bližnjemu, doviknula puno
nedoličnih izraza, umjesto da si došla na vrijeme izmoliti svoje molitve i tako
se pripremiti na Svetu Misu. Pomanjkala si u ljubavi prema bližnjemu i izgubila
si mir i strpljivost. I usprkos tomu kažeš, da nisi povrijedila GOSPODINA?
I stoga dolaziš u posljednji čas, kad
procesija sa svećenicima ulazi u crkvu, slaviti žrtvu Svete Mise… a ti ćeš sada
sudjelovati u tom slavlju bez ikakve priprave…''
A ja odgovorih: ''Da, moja Majko, ništa više ne govori.
Prestani. Ne podsjećaj me dalje na sve te pogreške u mojem ponašanju, jer ću
inače umrijeti od stida i kajanja.''
''Zašto morate doći u posljednji čas? Trebate već
ranije biti u crkvi, da biste izgovorili molitvu i zamolili
GOSPODINA da pošalje SVOGA DUHA SVEOTGA, da vam dadne duha mira i pomirenja, i
da potjera iz vas duh ovoga svijeta, dnevnih briga, osobnih problema i
rastresenosti, da biste bili sposobni ispravno i dostojno doživjeti taj tako
sveti trenutak Euharistije. Ali vi tek dolazite, kad je slavlje već započelo, i
sudjelujete u njemu kao da bi to bio neki bilo koji događaj, a da se niste na
neki način duhovno pripremili za to. Zašto? To je doista veoma čudno? Vi ste
pri trenutku najvećeg dara od strane Svevišnjeg, ali to ne znate tako visoko
cijeniti.''
To je bilo sada dosta. Osjećala sam se tako loše, budući da
je bilo toga beskrajno mnogo zašto sam morala moliti Boga za oproštenje; ne samo
zbog krivog ponašanja ovog dana, nego prije svega za mnogo puta, u kojima sam –
tako kao i mnogo drugi – štoviše većina, jednostavno čekala dok svećenikova
propovijed završi, prije nego bi sama unišla u crkvu. Za sve te slučajeve, kojih
nisam bila svjesna ili ih jednostavno nisam htjela razumjeti, što to znači biti
u crkvi i sudjelovati pri svetoj Misnoj Žrtvi. Za sve te mnoge slučajeve, u
kojima je moja duša bila puna teških grijeha, a ja se usudila usprkos tome
sudjelovati na Svetoj Misi, morala sam zamoliti za oproštenje.
Slava
Bio je crkveni blagdan i pjevala se Slava. Naša Gospa mi je
rekla: "Slavi i veličaj sa svom svojom ljubavlju Presveto Trojstvo porpuno
priznajući se Njegovim stvorenjem."
Odjednom, kako je bila posve drugačija ova Slava ovog
blagdana! Odjednom se ugledah na jednom jako udaljenom mjestu, pred
veličanstvenom sadašnjošću prijestolja Božjega.
Sve je bilo puno
svjetla,
a ja sam bila ispunjena beskrajnom ljubavlju i puna zahvalnosti ponavljala
uvijek iznova: ''Zahvaljujemo Ti radi velike slave Tvoje, hvalimo Te, klanjamo
Ti se, slavimo Te, zahvaljujemo Ti, Gospodine i Bože, Kralju nebeski, Bože Oče
Svemogući…''
I predstavih si očinsko lice nježnoga Oca puna beskrajne
dobrote… ''Gospodine Isuse Kriste jedinorođeni Sine, Gospodine Bože, Jaganjče
Božji, Sine Očev, koji oduzimaš grijehe svijeta…'' i odjednom stajao je Isus
preda mnom, licem ispunjenim nježnošću i beskrajnim Milosrđem… ''Jer Ti si
jedini svet, Ti si jedini Gospodin, Ti si jedini Svevišnji, Isuse Kriste, sa
Svetim Duhom…'' Bog lijepe Ljubavi; Onaj, koji je u ovom trenutku doveo do
drhtanja i potresenosti cijelo moje biće i moj život…
Iz dubine sam srca molila: ''Gospodine, oslobodi me od svih
zlih duhova. Moje srce pripada posve Tebi, o moj Gospodine. Pošalji mi Tvoj
mir, da bi iz ove Euharistije zadobila najveću korist za moje duševno spasenje
i da bi moj život mogao donijeti najbolje plodove. Duše Božji, Sveti Duše,
promijeni me, djeluj u meni, vodi me i pokazuj mi put! O Bože, daruj mi darove
koji su mi potrebni, da bih Tebi bolje služila…!''
Služba Riječi
I tako dođe vrijeme za Službu Riječi, a Presveta Djevica
tražila je od mene ponavljati za njom:
''Gospodine, danas želim posve
brižljivo slušati Tvoju Riječ i donijeti bogate plodove. Neka Tvoj Duh Sveti
tako očisti i pripravi tlo moga srca, da Tvoja Riječ raste u meni i dobro se
razvija. Očisti moje srce i moju dušu da zato budem spremna i
dostojna.''
''Ja želim, da pažljivo slušaš čitanja i cijelu svećenikovu
propovijed. Sjeti se da u Bibliji stoji: 'RIJEČ BOŽJA ne vraća se natrag bez
ploda' (Usp. Iz 55,10-11; 2 Kor 9,10).
Kad pažljivo slušaš, ostat će nešto od svega što slušaš u
tebi. Moraš onda pokušati za vrijeme cijelog dana razmišljati o tim
riječima, koje su ostavile traga, dojma, u tvojoj nutrini, i sjećati ih se.
Ponekad su to možda samo dvije rečenice, drugi put je cijelo Evanđelje; ili
možda također samo jedna jedina riječ; svakako ono, što u tebi ostane, trebaš
kušati u ostatku dana i radovati se njegovom ukusu. I tada će se ta Riječ
'utjeloviti', budući je to način koji mijenja život, u kojem se jednostqavno
dopušta da Božja Riječ mijenja samog pojednica.
I sad pak reci GOSPODINU, da si ovdje da bi to slušala, da ti
to rado želiš, da Ti ON to treba objaviti u tvom srcu.''
Ponovno sam zahvalila Bogu, koji mi je dao prigodu čuti
Njegovu Riječ, i zamoli Ga za oproštenje, da mi je srce bilo tako otvrdnulo
kroz sve te duge godine, da sam svoju djecu samo učila nedjeljom ići u crkvu,
jer je to upravo Crkva zapovjedila i tražila, a ne iz ljubavi i iz potrebe
ispuniti se BOGOM…
Ja sam prisustvovala tolikim slav-ljima Euharistije
najčešće iz obveze i zbog društvenih prilika, i time vjerovala da ću biti
spašena. Nikada mi ni u snu nije palo na pamet živjeti i doživljavati
Svetu Misu. Još manje sam gubila vrijeme na to usmjeravati svoju pažnju pri
čitanjima ili svećenikovoj propovijedi.
Koju sam bol osjećala u svom srcu za sve godine, koje
sam tako izgubila i koje su mi bile beskorisne! Sve zbog mojeg neznanja! Koliko
površnosti pokazujemo u slavljima Svete Mise, na koju dolazimo, jer se radi o
svadbi, zadušnici ili jednostavno jer je to nama jedna obveza, budući da nas
moraju vidjeti ljudi iz društva. Koje neznanje spram naše Crkve i spram
Sakramentima! Kojom se pak nekorisnošću bavimo i koje je to gubljenje
snaga i vremena, kad se dalje obrazujemo i želimo biti u prolaznim stvarima
svijeta na 'najnovijem stupnju', koje mogu nestati od jednog trenutka do drugog
i onda stojimo bez ičega, i koji nam na nikoji način ne služe na koncu života
produžiti ga za jednu minutu! I usprkos svemu uopće ništa ne znamo o onom što
nam može donijeti malo Neba na Zemlju i zatim nam zaslužiti 'vječni život'!
Ništa ne znamo o tome, a hoćemo biti obrazovane žene i ljudi !
Prinos darova
Trenutak kasnije počela je priprava darova, a Blažena Djevica
reče: ''Moli ovako: ( i ja sam ponavljala za njom)
'GOSPODINE, sve Ti
prikazujem što ja jesam, što imam, što mogu, sve to polažem u Tvoje ruke.
Oblikuj Ti, GOSPODINE, od ovoga malo i jadnoga, što jesam. Po zaslugama TVOJEG
SINA, promjeni me o NAJ-UZVIŠENIJI BOŽE.
Molim Te, za moju obitelj, za moje dobročinitelje, za svakog pojedinog člana
našeg apostolata, za sve osobe koje nas napadaju, za sve one koje su se
preporučile mojoj siromašnoj molitvi… Pouči me, kako položiti svoje srce na
zemlju njihova puta, da njihov životni put bude tako tvrd i neka osjete pod
svojim nogama nježnost LJUBAVI na svojem putu...'
Tako su molili Sveti, i tako Ja želim da i vi molite.''
I tako traži Isus, da raširimo svoje srce po tlu, da ne
osjete grubost puta. Nego da im olakšamo i preuzmemo boli svakoga koraka.
Godinama kasnije pročitala sam i našla u molitveniku jednog Sveca, kojeg jako
štujem – naime Svetog Josipa Marija Escriva de Balager – sličnu molitvu, koju me
naučila Presveta Djevica. Može biti da mi je ovaj Svetac, pod čiju se stavljam
zaštitu i njemu preporučujem, svojim molitvama priredio veliku radost.
Iznenada započeli su
ustajati mnoštvo likova u
crkvenim klupama, koje prethodno uopće nisam vidjela. Izgledalo je kao
da izravno iz boka svakog pojedinog čovjeka, koji je bio u katedrali, izlazi
bočno jedna druga osoba, koje se preobrazuju u mlade i lijepe likove. Bili su
obučeni u svijetleću bijelu odjeću (tuniku), pa izađoše iz klupa u središnji
prolaz crkve i tako uzađoše svečano oltaru.
Naša Majka reče: ''
Dobro pazi, to su Anđeli Čuvari
svakog pojedinog čovjeka ovdje nazočna. Sad je trenutak, u kojem Anđeo Čuvar
svakog vjernika donosi darove i molitve na oltar Gospodinu,''
U ovom trenutku bila sam potpuno iznenađena i svladana,
budući da su ta Bića imala tako lijepa lica koja su tako zračila tajanstveno i
predivno, što se ne da jednostavno opisati niti predstaviti. Crte lica su tako
lijepo i predivno zračila. Lica su bila žensko mekana, ali njihova tjelesna
građa, njihove ruke i lik bili su kao u muškaraca. Bose noge nisu dodirivale
tla, nego su se kretali klizeći, kao da lebde na zemlji. Ta procesija nebeskih
likova bila je vrlo lijepa i dojmljiva.
Neki od njih imali su u svojim ruka nešto slično
zlatno-sjajnim posudama, iz kojih je izlazilo bijelo-zlatno svjetlo. Uz to reče
Majka Božja:
''To su Anđeli Čuvari osoba koje prikazuju ovu Svetu Misu s
mnogim nakanama. To su Anđeli Čuvari, koji su uistinu svjesni, što znači ovo
slavlje. To su Anđeli onih, koji imaju nešto što će ponuditi i prikazati
Gospodinu.
Prikažite u ovom trenutku sve, ponudite GOSPODINU
vašu brigu, vaše boli, vaše snove i zanose, vaše žalosti, vaše radosti i vaše
molbe. Sjetite se, da Sveta Misa ima beskrajnu vrijednost, i upravo stoga budite
velikodušni u žrtvovanju i prikazivanju vaših molbi i nakana.''
Iza prvih Anđela išli su drugi, koji nisu ništa držali u
svojim rukama. Stajali su s praznim rukama. Blažena Djevica reče: ''To su
Anđeli Čuvari ljudi, koji dođoše ovdje, ali koji nikad ne žrtvuju ništa, koji se
uopće ne zanimaju doživjeti svaki liturgijski trenutak Svete Misne Žrtve i
koji ništa ne prikazuju što bi trebalo donijeti pred oltar GOSPODINOV.
''
Posve na koncu išli su još drugi Anđeli, koji su ostavljali
vrlo žalostan dojam. Išli su prema oltaru sa sklopljenim rukama na molitvu i s
pogledom oborenim dolje. Blažena Djevica nastavi: '' To su Anđeli Čuvari ljudi,
koji su ovdje, ali usprkos tomu nisu nazočni. To znači: to su oni, koji su silom
došli, ili su došli na Misu zbog nekog kompromisa ili društvene obveze, ali sami
ne žele sudjelovati u žrtvi Svete Mise. Zato ti Anđeli Čuvari idu žalosni,
budući nemaju ništa što bi mogli donijeti na oltar, osim svojih molitava.
Ne žalostite tako svojeg Anđela Čuvara. Molite jednostavno
mnogo. Molite za obraćenje grešnika, za mir u svijetu, za članove vaših
obitelji, za vaše susjede, za one koji su se preporučili u vašu molitvu. Molite,
tražite, vapite mnogo, ali ne samo za sebe, nego i za druge – prije svega za
neprijatelje.
Sjetite se, da se GOSPODINU
najviše sviđa kad sami
sebe ponudite kao žrtvu zadovoljštine, da Isus, kad silazi u žrtvi
Svete Mise s Neba na zelju, promijeni i izmjeni vas same SVOJIM vlastitim
zaslugama. Kako ponuditi i prikazati Ocu sama sebe? Ništavilo, siromaštvo i
grešnost samoga sebe; ali kad se sve to žrtvuje i prikaže sjedinjeno s ISUSOVIM
zaslugama, onda je to ugodno Nebeskom OCU.''
Ona drama, ona procesija bila je predivna i vanzemaljski
lijepa, da bi ju se teško mogla usporediti s nečim drugim. Sva ona nebeska Bića
pokleknuše pred oltarom. Jedni ostaviše svoje darove na pod, drugi kleknuše tako
duboko da je njihovo čelo dodirnulo pod. I kad su svi došli na oltar, bili su
mojim očima nevidljivi i iščeznuše iz mojeg vidika.
Svet
Dođe kraj Predslovlja i kad je sabrani Božji narod
uskliknuo: 'Svet, Svet, Svet' iščezlo je odjednom sve što je bilo iza svećenikâ,
koji slavljahu Svetu Misu. S lijeve strane nadbiskupa pozadi pojaviše se u kosom
pravcu tisuće Anđela, malih i velikih, s ogromnim krilima i s posve malim
krilašcima, kao i bez krila, obućeni u biojelu odjeću koja je bila slična albama
svećenika i ministranata.,Svi su klečali s rukama sklopljenim na molitvu i
prignuli u strahopoštovanju svoje glave.
Čula se predivna glazba kao kad
bi mnogi Zborovi pjevali s najrazličitijim glasovima, i svi zapjevaše i zajedno
s Božjim narodom uskliknuše: Svet, Svet, Svet… Došao je trenutak do
Pretvorbe, čas najdivnijih čudesa nad čudesima...S desne strane
nadbiskupa prema pozadini, opet dijagonalno, pojavilo se mnoštvo osoba.Bili su
obučeni u jednakoj gornjoj odjeći (tunika) pastelnih boja: ružičaste, zelene,
neboplave, ljubičaste i žute. Kratko rečeno, vrlo različitih mekih i svijetlih
tonova boja. Njihova lica zračila su isto tako radošću. Svi su izgledali iste
dobi. MOglo se vidjeti (ja ne mogu reći zašto) da su bili ljudi različite dobi,
ali svi su bili istih lica, bez bora i s nekim blaženim izrazom lica. Isto tako
svi su klečali pri odzvanjanju 'Svet, Svet, Svet GOspodin...'
Tada reče naša Draga Gospa: ''To su Sveci i Blaženici s Neba
a među njima nalaze se i duše vaših članova obitelji, koji se već sada raduju
BOŽJOJ NAZOČNOSTI.''
I najednom vidjeh Nju,
Presvetu Djevicu Mariju, odmah izravno s
desne strane nadbiskupa, korak dalje iza glave glavnog slavitelja, gdje se
nalazilo nešto uzdignuto iznad poda, kako kleči na vrlo finim i dragocjenim
tkaninama,koje kao da su prozirne i istodobno svjetleće, poput kristalno bistre
vode. Tu je klečala Presveta Bogorodica Marija sklopljenih ruku, i gledala
pažljivo i sa strahopoštovasnjem prema slavlju. Odonur mi je govorila, ali
sasvim tiho, izravno u moje srce, ne gledajući u me.
''Zar ne, iznenađuje te, što me vidiš iza nadbiskupa? Ali to
upravo mora biti tako… Usprkos velikoj ljubavi, po kojoj mi je dodijeljen
moj SIN, nije mi dodijelio dostojanstvo i moć, koju je darovao jednom svećeniku;
NJEGA dnevno donositi mojim rukama na ovaj svijet, kao što to čine
svećenikove ruke iz dana u dan.
Zato toliko puno poštujem i cijenim svećenika i pred svim čudom, koje BOG po
njemu čini, te me jednostavno prisiljava, na tom mjestu, pasti na koljenima.''
Moj Bože, koliko dostojanstva, koliko Milosti izlijeva
Gospodin na svećenikovu dušu. I o tom ne vodimo računa, a možda ni sami
svećenici nisu toga svjesni!
Pred oltarom počeše se postavljati nekoliko sjenâ osobâ sive
boje, držeći uzdignute svoje ruke prema gore. O tom reče Presveta Djevica:
''To su siromašne duše Čistilišta, koje čekaju na vaše molitve, da bi se
odmorile i olakšale svoje muke. Ne posustajte moliti za njih. Te
siromašne duše molit će onda i za vas, ali za same sebe ne mogu ništa više
činiti. Vi ste ti koji možete pomoći ovim siromašnim dušama da se oslobode
čistilišne vatre, da dospiju do vječnog gledanja BOGA i da MU se mogu radovati
dovijeka.
Ti dakle vidiš, ovdje sam nazočna sve vrijeme. Ljudi
hodočaste i posjećuju moja mjesta ukazanja, i to je štoviše u redu i dobro zbog
mnogih Milosti koje se primaju na tim mjestima. Ali jamčim ti, ni na jednom
mojem mjestu ukazanja, ni na jednom dijelu svijeta nisam toliko nazočna kao na
Svetoj Misi. Na podnožju oltara na kojem se slavi Sveta Misa, moći ćete me
sresti. Boravim i na podnožju Svetohraništa i ostajem zajedno s Anđelima, budući
da sam jednostavno uvijek kod NJEGA i s NJIM.''
Prelijepo lice Majke Božje – kao i sva druga lica što zrače –
u tom trenutku dok se pjeva 'Svet', gledati ih kako kleeče sa sklopljenim
rukama i u očekivanju velikog čuda, koje se po svem svijetu obnavlja, i uvijek
iznova ponavlja,bilo je već da si u samom Nebu. Uopće ne misliti na to da ima
ljudi, koji su među vama, koji nisu u ovom trenutku usredotočeni, već rastreseni
pričaju.. S velikom boli u srcu sad govorim ovo: ima puno više muškaraca, više
nego žena, koji jednostavno ostaju stajati i prisustvuju ovom događaju
prekriženih ruku, kao da Gospodinu žele iskazati často stojeći, takoreći
svejedno je to, dakle izrazom ravnodušnosti.
Blažena Djevica reče: ''Reci čovječanstvu:
čovjek
nije nikad više čovjek nego kad kleči pred BOGOM!''
Pretvorba
Slavitelj izgovara riječi Pretvorbe. Nadbiskup je bio
normalne visine, ali odjednom je počeo rasti, i ispunio se nekim svjetlom sto
zrači, nadzemaljskim svjetlom, koje je svjetlilo između bijelog i zlatnog,
obavijalo ga i zračilo je tako snažno svojim licem, tako da njegove crte nisu
bile više za prepoznati.
I kad je podigao Hostiju, vidjeh njegove ruke i
na rubovima ruku nosio je znak, iz kojeg je izlazilo veliko intenzivno
svjetlo. Bio je to Isus. Bio je to On, koji je svojim Tijelom okružio
tijelo slavitelja, kao da je On nježno i s puno ljubavi okružio i obujmio
nadbiskupove ruke. U tom jedincatom trenutku započela je rasti Hostija i
postajala je sve veća i u njoj se pojavi predivno Isusovo Lice, kako gleda Svoj
narod.
Spontano htjedoh oboriti svoju glavu a Naša Draga Gospa reče
slijedeće: ''Ne obaraj svoju glavu, nego podigni svoj pogled, promatraj NJEGA,
gledaj Ga izravno i ne izmiči NJEGOVOM pogledu i ponavljaj molitvu iz Fatime:
'GOSPODINE, vjerujem u Te, klanjam Ti se, ufam se u Te i ljubim Te!
Molim Te, oprosti onima koji ne vjeruju u Te, ne klanjaju Ti se, ne ufaju se u
Te i ne ljube Te: Oproštenje i Milosrđe.'
A sad reci Mu, kako Ga veoma ljubiš, iskaži tvoje štovanje
KRALJU KRALJEVA.''
I ja sam tako govorila Njemu. Činilo mi se kao da On samo
mene gleda iz ogromne Hostije. U nutrini znala sam, da On promatra – s puno
Ljubavi – na isti način svakog nazočnog… Zatim oborih glavu toliko dok mi čelo
nije dodirnulo pod, tako kao što su to prethodno učinili svi Anđeli i Blaženici
s Neba. Možda u djeliću sekunde, razmišljala sam o tom, kako je moguće, da se
Isus pojavio u liku slavećeg svećenika i istodobno također vidljiv u veliko
Hostiji, koja je opet postala malenom kao prije pri spuštanja svećenikovih ruku.
Niz moje obraze kotrljale su se velike suze. Lice mi je bilo od toga posve mokro
i ne mogoh izaći iz mojeg stanja čudesnog divljenja.
Odmah zatim izgovorio je nadbiskup riječi pretvorbe
nad vinom a istodobno s njegovim riječima započelo je sijevati i zračiti na Nebu
i pozadini. Odjednom nije bilo više zidova ni krova crkve. Sve je bilo mračno,
zračilo je samo ono sjajno svjetlo na oltaru.
I odjednom vidjeh gore u zraku Isusa, razapeta s glavom što
je pala na njegove grudi. Poprečni krakovi križa nosili su velike i jake ruke. I
iz sredine tog jarkog svjetla izletjelo je svjetlašce kao neka krijesnica ili
neki vrlo mali sjajni golubić, i letio je cijelom lađom crkve, da bi se napokon
spustio na lijevo rame gospodina nadbiskupa, koji je još uvijek predstavljao i
bio Isus, budući da sam jasno mogla vidjeti i razlikovati Njegovu dugu kosu i
Njegove sjajne Rane i Njegovo veliko tijelo, ali Njegovo Lice ne vidjeh.
Njegovo Lice bilo se oborilo ka desnoj strani ramena i sve
što se moglo vidjeti A gore, Raspeti Isus,od Njegovog Lica i
Njegovih ruku bilo je iznakaženo, prebijeno i puno rana. Na desnoj strani
otvorila se jedna Rana na Njegovim grudima a krv je izbijala u valovima prema
lijevoj strani, i na desnu stranu tekla je – naslućujem – voda, ali bila je
prozirna i jasna, činilo se kao da je to rijeka nekog natprirodnog svijetla,
koja teče na desno i na lijevo na nazočne vjernike. Začudilo me, koliko je bilo
Krvi što je tekla preko kaleža i pobojah se da bi se već kalež prelio i Krv bi
tekla preko samog oltara i onda bi ostala ogromna krvava mrlja, ali nijedna
kaplja nije pala!
U tom trenutku reče Sveta Djevica:
''To je čudo nad čudesima. Već sam ti često kazala, za GOSPODINA nema vremena
ni prostora u trenutku Pretvorbe, cijela se zajednica vjernika i suslavitelja
premješta u podnožje brda Kalvarije, točno u trenutku razapinjanja ISUSA
KRISTA.''
Može li to sebi netko predstaviti? Naše oči ne mogu to
vidjeti ni zamijetiti, ali mi smo svi tamo u tom trenutku kad Ga se razapinje na
križ. On moli Oca za oproštenje, ne samo za one koji Ga ubijaju i muče, nego
moli i za oproštenje svakog pojedinog našeg grijeha: ''OČE, oprosti im, jer ne
znaju što čine!''
Od onog dana molim sve, i svejedno mi je kad me se stoga drži
ludom, da trebaju kleknuti – pasti na koljena, da trebaju pokušati sa svim
svojim srce i svim svojim osjećanjem, zašto su sposobni, doživjeti ovu
povlasticu, koju nam Gospodin daruje u svojoj Dobroti.
Očenaš
Kad smo započeli moliti Oče naš, sâm Gospodin mi po prvi put
za vrijeme ove Misne Žrtve reče: ''Dobro pazi, JA hoću, da moliš s najvećom
iskrenošću i sudje-lovanjem, koje možeš ostvaririti, i da se upravo u ovom
trenutku sjetiš osoba ili ljudi, koji su ti u tvom životu nanijeli najviše boli,
patnje i zla, da ih u tom trenutku zagrliš i prisloniš na svoje grudi i rekneš
duboko iz srca slijedeće riječi: 'U Ime Isusovo opraštam ti i želim ti mir. U
Ime Isusovo molim te za oproštenje i želim si mir od tebe.'
– I ako ta osoba zaslužuje mir, ona će ga i zadobiti i dobro će joj biti i na
taj način će puno dobra primiti. Ali ako ta osoba nije sposobna otvoriti se
miru, pustiti ga u svoje srce, taj mir vratit će se u tvoje srce.
Ali Ja ne želim, da zadobiješ mir i dadneš ga drugim osobama, ukoliko nisi
najprije spremna oprostiti i taj mir naprije osjetiti i imati u svom srcu.
Pazite na to, što radite. Uvijek iznova govorite u 'Oče
našu': Oprosti nam duge naše, kako i mi opraštamo dužnicima našim. Ako ste samo
spremni oprostiti ali ne i zaboraviti,
kako to mnogi uvijek naglašavaju, onda stavljate i Bogu uvijete za
oproštenje. Vi kažete, oprosti mi, molim, samo toliko koliko sam spreman
oprostiti, i baš ne više i ne manje.''
Ne mogu baš objasniti moju bol i moje kajanje, koje me
snašlo, kad sam odjednom shvatila, kako teško možemo povrijediti Gospodina i
kako sami sebi nanosimo štetu i sebe možemo vrijeđati u uvrijeđenošću, s
osjećajima ljubomore i mržnje, i drugim užasnim načinima ponašanja, koji
najčešće nastaju, od komple-ksa manje vrijednosti i preosjetljivosti. Ja sam
oprostila, od sveg srca sam oprostila. I zamolila sam za oproštenje, koji su me
ikad povrijedili, da bi zadobila Gospodinov mir i da bi ga osjetila u dubini
svoje nutrine.
Slavitelj reče: ''…daruj nam mir i jedinstvo…i zatim: Mir
Gospodnji neka je sa svima vama…''
I sasvim iznenada vidjeh, da je između nekih ljudi, koji se
zagrliše (ne kod svih), započelo u sredini sjati vrlo jako svjetlo, i odah sam
znala, to je bio Isus, i naslonih se gotovo na osobu uz mene a bih je zagrlila.
I tako osjetih zaista i stvarno također grljenje samoga Gospodina u tom
natprirodnom svjetlu. To je bio On sam, koji me je zagrlio da bi mi podario Svoj
mir, jer u tom trenutku odjednom sam bila sposobna oprostiti i protjerati iz
svog srca svu bol i suzdržanost prema drugim ljudima. I to toliko jako si Isus
želi provesti zajedno s nama taj trenutak radosti, zagrliti nas i poželjeti nam
i ostaviti Svoj mir.
Sad dođe trenutak Pričesti svih svećenika u Misi. Tad
primijetih nazočnost svih svećenika na nadbiskupovu mjestu. I kad je on primio
Svetu Pričest, reče Presveta Djevica: ''Ovo je pravi trenutak za glavnog
slavitelja i svećenike koji su ga pratili moliti. Dakle, ponavljaj za mnom:
''GOSPODINE, Blagoslovi ih, posveti ih, pomozi ih, održi ih čistima,
ljubi ih, zaštiti ih, održi ih u SVOJOJ Ljubavi…'' Mislite pri tom na sve
svećenike cijeloga svijeta, molite za sve BOGU posvećene osobe i
redovnike…''
Ljubljena braćo, to je pravi trenutak u kojemu moramo moliti
za vas, budući da ste vi Crkva, važni dio Crkve, kao što smo mi laici također
Crkva. Često mi laici tražimo toliko puno od svećenika, ali nismo sposobni za
njih moliti, razumjeti ih, da su i oni samo ljudi, razumjeti i cijeniti njihovu
usamljenost i njihovo biti sâm - ostavljen, čime je svećenik tako često okružen.
Jednostavno moramo razumjeti, da su svećenici ljudi kao i mi,
koji potrebuju puno razumijevanja, prije svega, i pazite, potreban im je i
osjećaj i tankoćutnost, potrebuju posebno naše poštovanje, budući da svoj život
daruju za svakog pojedinog od nas kao i Isus. Oni su mu se zacijelo posvema
posvetili.
Gospodin želi, da narod stada, koje je Bog povjerio dotičnom
svećeniku, moli za svojeg pastira i tako pomaže njegovom posvećenju. Jednog
dana, kad već dođemo na Drugi svijet, shvati ćemo čudo, što ga je Gospodin
učinio, kad nam je darovao svećenike, koji nam pomažu spasiti naše duše.
Sveta Pričest
Ljudi sad izlaze iz klupa polazeći na Svetu Pričest. Došao je
sad veličanstveni trenutak susreta, čas 'Pričesti'. I Gospodin mi reče:
''Sačekaj trenutak, JA želim, da ti nešto promatraš…'' I tjerana nutarnjim
poticajem usmjerih svoj pogled osobi, koja je upravo primila Svetu Pričest na
jezik iz ruku svećenika.
Uz to moram objasniti, da je to bila osoba iz naše molitvene
skupine, koja se prethodnog predvečerja nije više mogla ispovijedati i zato se
ujutro ispovjedila prije Mise. Kad je sada svećenik položio Tijelo Gospodinovo
na njezin jezik, sijevnula je zraka svjetlosti i toj je ženi bijela – jako
zlatna svjetlost prožela najprije kralježnicu, zatim rub hrptenjače, ramena i
glavu. Gospodin mi tada reče:
''Tako je to, kad uživam zagrliti neku
dušu koja dolazi s posve čistim srcem primiti Me!''
Isusov glas imao je ton osobe, koja je bila vrlo zadovoljna i
sretna. Bila sam sasvim zbunjena i stalno sam gledala na tu prijateljicu kako se
vraća na svoje mjesto okružena blještavim svjetlom u rukama Gospodnjim. Pomislih
više na to koliko si čudo tako bezbroj puta propustimo, kad pristupamo Stolu
Gospodnjem s našim malim i velikim pogreškama da bi primili Isusa, kad to treba
i može biti tako veliko slavlje.
Više puta kažemo, nema toliko svećenika da bi se svakog
trenutka uvijek iznova mogli ispovjediti svoje grijehe. Problem nije zacijelo
ispovjediti se iznova svakog trenutka, nego je problem štoviše u tomu, da tako
lako i uvijek iznova padamo u grijehe i ne prevladavamo kušnju. Na drugom mjestu
mora se kazati, kad se često toliko trudimo pronaći salon za uljepšavanje i
pronađemo dobrog frizera kad moramo negdje poći i kad smo pozvani na slavlje,
onda se pak ne traži previše od nas pronaći svećenika, kad je to potrebno, da
bi nas On oslobodio od tog blata, prljavštine duše, upravo od grijeha. Ali ne
smijemo biti drski primati Isusa u svakom, bilo kakovom trenutku, kad nam je
srce puno užasnog korova.
Kad sam krenula primiti Sv. Pričest ponovno mi reče Isus:
''Posljednja Večera bila je trenutak najveće prisnosti sa svojima. U tom času
Ljubavi uspostavio sam Sakrament, koji je bio u očima ljudi najveće ludilo
ljubavi i gluposti. Učinio sam se naime zarobljenikom Ljubavi. Uspostavio sam
Sakrament Svete Euharistije. Htjedoh ostati kod vas i među vama do konca
vremena, jer Moja Ljubav nije mogla podnijeti, da vi, koje sam ljubio više nego
Svoj vlastiti Život, ostanete kao siročad.''
Tako sam primila Hostiju – Tijelo Gospodinovo - i imala je
posve drugi okus. Bila je to mješavina krvi i tamjana koja me je svu ispunila.
Osjetih tako beskrajnu Ljubav da nisam mogla zadržati svoje suze… Kad sam se
vratila na svoje mjesto i upravo klekla, reče mi Gospodin: ''Dobro poslušaj…''
I odjednom mogla sam u nutrini razabrati i čuti molitve jedne žene, koja je
sjedila preda mnom, upravo se bila pričestila.
To što je ona govorila ne otvarajući usta, glasilo je
otprilike ovako:
'' Gospodine, sjeti se da je već opet kraj mjeseca, a ja
nemam novaca da bih platila stanarinu, ratu za automobil i školarinu djeci. Ti
moraš nešto poduzeti da mi pomogneš…
Molim Te, pobrini se, da moj muž napokon prestane toliko
piti. Jednostavno ne mogu podnositi njegova trajna stanja pijanstva.
I molim Te za svojeg sina. Izgubit će daljnju godinu, ako mu
ne pomogneš na ispitima koje mu predstoje na ovom tjednu…
I ne zaboravi moju susjedu, koja bezuvjetno treba odseliti,
da napokon i stvarno odseli, budući da je jednostavno više ne mogu podnositi i
izdržati…itd…itd..
Najednom reče nadbiskup: ''Pomolimo se!'' I ustade okupljena
zajednica na završnu molitvu. Isus mi reče žalosnim tonom u glasu: ''Jesi li pak
vidjela i također primijetila? Jesi li postala svjesna toga?
Ni jedan
jedini put nije Mi ova žena rekla, da Me voli. Niti jednom nije mi zahvalila,
što sam Ja Svoje Božanstvo spustio s Neba kao dar ljudima, jadnom čovječanstvu,
također i za nju, da bih ljude uzdigao Sebi. Niti jedan jedini put nije kazala:
'Hvala , Gospodine!' Bila je to samo duga litanija molbi.. i tako se
ponašaju gotovo svi, koji ovamo dolaze da bi Me primili.
Ja sam umro iz ljubavi prema vama i Ja sam uskrsnuo, također
iz ljubavi svakog pojedinog od vas, ali vi uopće ne zamjećujete koliko čeznem i
žeđam za vašom ljubavi. Sjeti se, Ja sam Prosjak Ljubavi u ovom uzvišenom tako
bitnom i značajnom času duše.'' Shvaćate li uopće, da On, koji je Sama Ljubav,
čezne za našom Ljubavlju, moli i prosi, a mi Mu je ne želimo dati? Zacijelo još
gore, nastojimo izbjeći susret s Najvišim oblikom Ljubavi, s jedinom Ljubavi,
koja se prinosi u trajnoj Žrtvi.
Blagoslov
I kad je nadbiskup pošao podijeliti Završni blagoslov, Presveta Djevica
ponovno mi reče slijedeće: ''
Oprez, pazi i gledaj, što činiš… Vi
jednostavno 'mašete rukom' umjesto da se prekrižite. Jednostavno ipak
misli na to da bi ovaj blagoslov, kojeg u svom životu primaš iz posvećenih ruku
svećenika, mogao biti posljednji. Ne znaš, da li ćeš umrijeti ili ne, kad
izlaziš iz ove crkve. I također ne znaš, da li ćeš još jednom imati prigodu, da
ti neki drugi svećenik podijeli svoj blagoslov. Te posvećene ruke daju ti
blagoslov u Ime Presvetog Trojstva – i stoga je više nego pravo, da taj znak
križa činiš s poštovanjem i pobožnošću, kao da je to posljednji put u tvom
životu.''
Isus me zamolio na koncu Svete Mise ostati još nekoliko
minuta s Njim.
I On reče:
''Ne izlazite u žurbi i trci odmah iz
crkve na koncu Svete Mise. Ostanite jedan trenutak – nekoliko minuta, u Mojem
društvu, uživajte Moju Nazočnost i omogućite Mi radost, da ste sa
Mnom.''
…
Što je dakle Sveta Misa?
Sam Isus je dao ovaj odgovor:
''Sveta Misna Žrtva to sam Ja sâm. U njoj sam
produžio Moj Život i Moju Žrtvu križa uvijek među vama. Bez zasluga Mojeg Života
i Moje Krvi, što još imate čim biste stajali pred Mojim Ocem? Ništa, bijeda i
grijeh.
Vi biste zapravo morali nadvisiti Anđele i Arhanđele
u krepostima, je oni ne dolaze do uživanja i nemaju to blaženstvo, da Me mogu
primati kao hranu, a vi to imate.
Oni piju samo jednu kapljicu iz izvora Žive vode, a vi ste dobili Milost
primati Mene samog. Vi imate cijeli ocean Žive vode, da bi pili iz njega.''
U mojoj mladosti čula sam od nekoga, da Gospodin poslije
Pričesti ostane u nama pet ili deset minuta. I tako upitah Gospodina u ovom
trenutku: Gospodine, je li to istina i stvarno tako? Koliko dugo Ti ostaješ u
nama nakon Svete Pričesti?
Mislim, Gospodin se morao nasmijati zbog moje gluposti i ovog
glupog pitanja, budući da mi je kazao slijedeće:
''Ja ostajem sve vrijeme, koje Me želiš imati sa sobom. Kad
sa Mnom govoriš tijekom dana, dok Mi upućuješ samo nekoliko riječi za vrijeme
tvojeg dnevnog rada, uvijek ću te slušati.
Ja sam uvijek s vama. Ali vi ste ti koji Me napuštate i ostavljate samog.
Misa je završila i vi odlazite iz crkve, i već je to kraj kršćanskog držanja
prema životu i odlukama, to je kraj s Isusom. Ispunili ste nedjeljnu obvezu i
tim je sve učinjeno, a vi uopće ne mislite na to, da biste Me obradovali da
podijelim s vama obiteljski život, barem ovog dana,
Dana Gospodnjeg.
U vašim kućama i stanovima imate mjesto za sve moguće i često čak
posebnu sobu za svaku vrstu djelatnosti: spavaću sobu, kuhinju, blagovalište za
objede, itd..itd. A koje je mjesto, kojeg ste napravili za Mene? To
smije samo biti mjesto gdje ste objesili neku sliku po kojoj pada prašina i čak
ne bude pobrisana, nego to mora biti mjesto, gdje se obitelj susreće bar na pet
minuta dnevno, da bi zahvalila za dan, za dar života i moliti za sve potrebe
vapiti blagoslov, zaštitu i zdravlje… Sve ima svoje mjesto u stanovima, samo Ja
nemam.
Ljudi planiraju svoj dan, svoj tjedan, svoj semestar, svoj
godišnji odmor itd. Točno znaju kojeg će se dana odmarati, kojeg će dana ići u
kino ili ići na svečanosti, kad će posjetiti baku ili unuke, djecu ili
prijatelje. Točno znaju kad će se prepustiti zadovoljstvima; ali koliko ima
obitelji, koje najmanje jednom mjesečno kažu: 'Danas je dan kad namjeravamo
posjeti Isusa u Svetohraništu.' I onda dođe cijela obitelj Meni, da bi sa Mnom
razgovarali, Meni pričali kako im je u posljednje vrijeme, izložili Mi svoje
probleme i poteškoće koje imaju, i od Mene izmolili što im je potrebno,
omogućili Mi djelovati u njihovim poslovima! Kako često se događa tako nešto?
Ja znam sve. Ja čitam u najdubljoj dubini vašeg srca i poznajem vaše
najtajnije misli, ali sviđa Mi se, kad Mi pričate o vašim stvarima. Raduje Me,
kad Mi dopuštate sudjelovati u vašem životu kao članu obitelji, kao
najintimnijem i najboljem Prijatelju. Kolike Milosti čovjek gubi samo stoga, jer
Mi ne ostavljaju mjesta u svojem životu.''
IMPRIMATUR
Brošuru 'Sveta Misa', svjedočanstvo Catalene, laičke misionarke
Euharistijskog Srca Isusova,
pažljivo sam pročitao i ne nalazim ništa što bi se protivilo Svetom Pismu ili
nauci Crkve.
Naprotiv,jednostavno vjerujem, da se ovdje radi o dubokoj nauci o Otajstvu
Svete Mise.
Posebno preporučujem ovaj spis svećenicima i laicima na čitanje i
razmatranje, da bi se došlo
do boljeg razumijevanja i dubljeg doživljavanja Svete Žrtve na oltaru.
San Vincente, 2. ožujka 2004.
Mons. Jose Barahona C.
Catalina Rivas u molitvi Catalina bilježi
doživljaje Catalina ima Isusove Rane

Nema komentara:
Objavi komentar